Karlovački spomenici važan su dio identiteta grada, obogaćuju prostor, ali imaju i komemorativni karakter. Posljednjih nekoliko godina nekoliko je značajnijih spomenika obnovljeno, postavljeni su novi, a u planu je restauracija nekih još nekih starih, a potom i njihovo vraćanje na mjesto gdje su bili.

Jedan od najstarijih spomenika je Spomenik Svetoj Mariji Bezgrešnog začeća, Karlovčanima znan i pod imenom Kužni pil. Zavjetni kip je postavljen 1691. godine, kada je u Karlovcu i okolici vladala kuga, koja se ponovo javila i 1730. godine, a djelo je Francessca Robe . Radi se o iznimnom kipu Madone sa stilskim oznakama visokog talijanskog baroka. Zbog velikih oštećenja na originalnom kipu, a koji su u Restauratorskom zavodu ocijenili iznimno vrijednim, on je pohranjen u Franjevačkom samostanu, a na Trgu bana Josipa Jelačića postavljena je 2003. godine replika.

Miljokaz, koji se nalazi na uglu Zrinskog trga i Domobranske ulice simbol je ekonomskog razvoja grada. Njegova izgradnja započela je 1775. za vladavine cara Josipa II a završena 1779. godine, u vrijeme kad je Karlovac proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Ovaj spomenik je i motiv za karlovački suvenir.  

Spomenik Radoslavu Lopašiću, potječe iz 1901. godine, a prvotno je bio postavljen ispred Lopašićeve kuće na Šetalištu Franje Tuđmana 3, no sada je između kina Edison i Zorin doma. Na tom je mjestu nekada stajao kip “Flore”, a koja je srušena 1946. godine. Kip je bio izveden u terakoti u tvornici Wienerberger, a pretpostavlja se da postoji kalup u centrali tvornice u Beču. Pokušalo se s predstavnicima tvrtke u Karlovcu potaknuti da se kip ponovo pronađe, ali, bar za sada, nema konkretnih rezultata. U neposrednoj je blizini, ispred Zorin doma, skulptura “Majka” Ivana Meštrovića, koja je postavljena krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Jedan od značajnijih je svakako i spomenik Vjekoslavu Karasu djelo je Koste Angelia Radovanija, koji je dugo bio prepušten zubu vremena, ali bio je nagrđen i grafitima. No, prije dvije godine, u povodu 150. godišnjice umjetnikove smrti spomenik je restauriran.

Kako su se na ovom prostru mijenjale ideologije tako su i su nestajali s javnih prostora neki spomenici, pa su opet postavljani, kada su zapuhali neki novi vjetrovi.  Jedan od takvih je “Hrvatski sokol” koji je prvotno podignut u čast poginulim domobranima u Prvom svjetskom ratu, a  ponovo je postavljen u paviljonu “Glorijeta” ispred Karlovačke banke. Radi se o replici spomenika izlivenoj u bronci 2000. godine, a pretpostavlja se da bi drveni original, koji je nagorio tijekom granatiranja zgrade poglavarstva 1993. godine, još mogao biti negdje u Zagrebu.

“Sokol” se vratio, ali su iz parka pored kina “Edison” nestale biste narodnih heroja, koje su tijekom Domovinskog rata srušene, rasječene i najvjerojatnije prodane kao sirovine, a istu sudbinu su doživjele i biste koje su bile postavljene ispred karlovačkih škola. Rijetka “preživjela” je bista dr. Ivana Ribara ispred Gimnazije, te ona Vjećeslava Holjevca, koja je jedina preostala u nekadašnjem Parku heroja kod “Edisona”.

Kada je riječ o spomenicima, najspornija je priča o spomeniku antifašističke borbe u bivšem perivoju slobode, danas Šetalištu dr. Franje Tuđmana. Spomenik je postavljen je 1945. godine i djelo je akademskog slikara Vanje Radauša. Skulpturalna plastika središnjeg spomenika devastirana je tijekom početka Domovinskog rata i prema nalogu Konzervatorskog odjela sklonjena je na skladište “Tempa” na Selcu. Udruga  antifašista zahtijeva povratak spomenika na njegovo mjesto, no mogla su se čuti razmišljanja da bi taj spomenik trebalo izmjestiti, čak su o tome tražena i mišljenja povjesničara umjetnosti. Mramorni zid s kojeg su s vremenom ukradene glave vukova još je na istom mjestu, a o sudbini kipova se zapravo malo zna. 

Karlovački spomenici, bez obzira na njihovu umjetničku vrijednost, bili su u nekoliko slučajeva na meti lopova. Primjerice,  “Dunja iz Montreala” djelo Koste Angelia Radovanija otuđeno je prvi put 1992. godine ispred hotela “Park”, nakon pronalaska na odlagalištu Feroteksa, ponovno 2000. godine izgubio svaki trag nakon krađe iz dvorišta Turističke zajednice. Ne treba niti posebno isticati da  do današnjeg dana skulptura čija je vrijednost svojedobno bila procijenjena na 40.000 njemačkih maraka, nije pronađena. 

U ostalim slučajevima, bez obzira na umjetničku vrijednost motiv krađe bio je nešto “prizemniji”, odnosno spomenici su završili u dijelovima i prodani kao sirovine. Tu je primjer biste Ivana Gorana Kovačića ispred gradske knjižnice, a i iz arboretuma Šumarske škole ukradena je mesingana skulptura žira. Repliku Kovačića, poučeni iskustvom, sada čuvaju u unutar knjižnice, kao i još neke biste.   

Unatrag nekoliko godina u Karlovcu je postavljeno i nekoliko novih spomenika. U parku između Gundulićeve i Preraodovićeve ulice postavljen je “Leptir”, poznatog Karlovčanina Daniela Butale,  a spomenik je postavljenu znak zahvalnosti donatorima koji su tijekom poslijeratnih godina pomogli razminiranje na području Karlovca.  Ovaj je spomenik postavljen na inicijativu Rotary kluba. Osim leptira, u Radićevoj se smjestio spomenik žabi, autora Stjepana Gračana, koji je Karlovcu poklonio Grad Zagreb, a zbog asocijacije na Karlovac kao grad “žabara”.

Svakako kao značajnije treba istaknuti kosturnicu sa spomen obilježjem podignuto u spomen na domobrane poginule u Drugom svjetskom ratu na groblju Jamadol.

Predlani je u povodu 430. rođendana grada Karlovca svečano otvoren i spomenik hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata na Trgu hrvatskih branitelja ispred palače pravde. Spomenik, rad kipara Alema Korkuta, simbolizira četiri karlovačke rijeke koje streme u visine, a na kojima je ispisano 246 imena poginulih branitelja. 

Karlovac je i prvi grad, a za sada i jedini u Hrvatskoj koji ima spomen za nerođenu djecu, koji je također podignut na groblju Jamadol. 

Na gradskim površinama postoji još čitav niz skulptura, primjerice kod bolnice na Švarči ili oko karlovačkih škola, a neke su iz fundusa ZILIK-a. (kb)