|
Veliki prostor ispred centralne pozornice na ŠRC Korana bio je pretijesan da primi sve obožavatelje klapske glazbe na vrlo lijepom koncertu Tomislava Bralića i klape Intrade. Morski ugođaj i dalmatinski melos brzo su zagrijali atmosferu u prohladnoj karlovačkoj večeri, bila je to još jedna pozitivna večer i još jedan dobar putokaz u kojem glazbenom smjeru Dani piva bezbrižno mogu ići, nudeći istovremeno zabavu za sve generacije i (gotovo) sve ukuse, a izbjegavajući vašarski prizvuk. Ponijela je atmosfera i goste iz Zadra, pjevali su gotovo do 1 ujutro, često se glasno i iznenađujuće skladno priključivala i publika. Ljubitelji klapskog i dalmatinskog melosa sasvim sigurno su sretni i zadovoljni napustili ŠRC Korana,
Prije koncerta razgovarali smo s Tomislavom Bralićem.
- Meni je uvijek drago doći u Karlovac. Uvijek me sjeti na neke lijepe stvari, neka prijateljstva, ali i pivo. Sjetim se kako ljudi vole dalmatinsku pjesmu, našu pjesmu i tako je i večeras, kazao je uoči koncerta s klapom Intrade Zadranin Tomislav Bralić. Velika pozornica ispred centralne pozornice na ŠRC-u Korana bila je pretijesna za sve okupljene ljubitelje klapske glazbe. Morski ugođaj, dalmatinski melos evocirali su na neko bezbrižno vrijeme, vrijeme godišnjih odmora koje brojni provode na Jadranskoj obali uživajući upravo u toj vrsti glazbe. Bralić nam je priznao kako su i lani trebali nastupiti na Danima piva, ali nisu uspjeli pogoditi termin. No, ništa zato, priznaje.
- Bili smo tu prije dvije godine i lani smo trebali biti, ali nismo imali pogođen termin. Kasnije su nam rekli da smo dobrodošli kad god dođemo. Ipak, mi smo tu iz Zadra za dva sata kod vas. Karlovčani su ljetos bili kod nas, mi smo svako malo tu i tako se produbljuje to naše prijateljstvo. Ovdje je rijeka, dolje more, lako se mi prilagodimo, kaže glazbenik. Priznaje kako se radi punom parom, ali po onoj latinskoj izreci „Žuri polako“.
- Cijelu godinu radimo. Zadnji album je bio naš live iz Arene, a pri kraju godine će biti opet novi album. Obišli smo cijelu Hrvatsku, a evo sad krajem rujna idemo u Kanadu. Taman kad se vratimo kući bit će gotovo naše domaće, crno vino, kaže i dodaje:
- Nismo nikad vremenski ograničeni. Kad bude, što bude. Klapa Intrade nikad ne žuri. Sad smo imali nastup na Šibenskom, prije toga na Splitskom festivalu. Vratili se s nagradom za pjesmu „Zašto uvik pivan“. Tamo se najbolje promoviramo. Nismo opterećeni s ničim i tako je, valjda, najbolje. Kad za nečim ne žuriš onda se sve stigne, priznaje kojom se mišlju vode u radu. Presretan je što je izvorna hrvatska glazba, što tamburaška, što klapska konačno dobila status koji zaslužuje. No, misli da je ipak recept za uspjeh u nečemu drugom.
- To je jednostavno. Samo trebate uhvatiti dobru pjesmu, dobro je otpjevati i imati dobar tekst. Svaki čovjek ima staru ili zaboravljenu ljuba i onda ga pjesma nešto sjeti na to. Imamo i te domoljubne pjesme koje vežu cijelu Hrvatsku. Ne treba velika filozofija kod tih pjesama- to je ono što ljudi prepoznaju. Treba biti lako pamtljiva, da ljudi pjevaju s vama. Klapa Intrade dosta animira ljude tako da pjevaju pola oni, pola mi. Fala im na tome, i mi ćemo to i dalje raditi, kaže. U glazbi ove zadarske klape uživaju mnogi i iz svih dijelova Hrvatske. Niti Karlovčani nisu izuzetak.
- Prije deset dana u Rijeci okupili smo sedam tisuća ljudi, u Dubrovniku smo uvijek dobro došli, a upravo su nas zvali na vinkovačke jeseni. Ljudi nas vole po cijeloj Hrvatskoj, prepoznali su nas svugdje. No, nije to došlo preko noći. Mi radimo dvadesetak godina, a ja pjevam od svoje 18 godine. Trebalo je puno skalina proći da dođemo tu gdje smo danas, priznaje. No, dodaje kako upravo sad dolazi ona teži dio.
- Kažu da je sve lako sad kad smo tu gdje jesmo. No, možda i nije. Možda je i teže. Kad pjevate „Croatio iz duše te ljubim“ ili Zoru bilu, i sad nakon Splita nekako je zahtjevnije. No, neću za ničim trčat. Kako mi autori šalju pjesme, ako su dvije, tri dobre nama je dovoljno, napominje Bralić. Za kraj nam je priznao kako će, ipak, između piva i vina, kao pravi Dalmatinac odabrati ono potonje.
- Bit ću iskren, vino mi je draže iako ne bi smio niti jedno niti drugo. Do ručka pivo, a poslije spize već mi paše vino. Pratio sam karlovačke kornere, nastupao sam u Portugalu. Osim toga, kažu da je dalmatinska kuhinja najbolja na svijetu, a ovdje smo vidjeli šarane kako se peku, morat ćemo i to probati, zaključuje Bralić.
Ana Kordić |
